Dobrodošli na stranice KIS-a,
mjesto s kojeg kreće svaka potraga za knjigom.
|
U ovom trenutku stranice KIS-a koristi 279
posjetitelja |
|
|
|
|
Stranice KIS-a možete pretražiti pomoću Google-a, ili pomoću naše tražilice koja nudi bolju kontrolu rezultata pretraživanja.
|
|
Projekt KIS je od 2001. do 2004. godine bio sufinanciran sredstvima Zaklade za Srednjoeuropske i Istočnoeuropske knjiške projekte (CEEBP), iz Amsterdama, Nizozemskog Ministarstva vanjskih poslova (Matra program), Instituta Otvoreno društvo - Hrvatska, te zaklade Next Page, Sofija.
ISSN: 1334-1359
|
|
|
|
| |

|
|
|
Poetska predizborna borba Johna Kerryja
Bez obzira na to koji od dva predsjednička kandidata osvoji mandat, 2004. će ući u američku povijest kao godina u kojoj je John Kerry u svojim predizbornim govorima citirao poeziju i time napravio presedan u američkoj politici...
Iako svakako ne postoji jasno određena linija razgraničenja između riječi kojima se koriste političari i poezije, ne bi se moglo reći da ne mogu jedno bez drugog. Ipak, Kerryjeva upotreba pjesme "Let America Be America Again", koju je napisao pjesnik Langston Hughes svakako predstavlja svojevrstan presedan – ne samo da je ovaj senator iz Massachusettsa "usvojio" naslov ove pjesme kao svoj predizborni slogan, već i na svojim predizbornim govorima citira i čitave kitice navedene pjesme.
Početkom srpnja, primjerice, na govoru u Pittsburghu izjavio je: "Langston Hughes bio je pjesnik, crnac i siromašan čovjek. A tridesetih je godina prošloga stoljeća napisao moćne riječi koje se odnose na sve nas. Rekao je: `Neka Amerika ponovo bude Amerika. Neka oni koji su prolijevali krv, bili puni vjere i boli, oni koji teško rade u tvornicama, oni čiji znoj ispire kiša, vrate naš moćni san.` Došli smo stoga danas ovdje kako bismo se borili da Amerika ponovo bude Amerika. Ostvarimo to zajedno."
Kerry je naumio Hughesa – jednoga od vođa takozvane harlemske renesanse dvadesetih godina prošlog stoljeća – postaviti kao kamen temeljac pomoću kojega poziva Amerikance da se vrate svojim temeljnim idealima. Ali napravio je i nešto drugo – postao je jedan od rijetkih predsjedničkih kandidata koji je u svojem javnom političkom životu javno prigrlio poeziju.
Larry Sabato, pročelnik katedre za politku na Sveučilištu u Virginiji izjavio je kako je ovo prvi put u trideset i pet godina koliko se bavi ovim poslom da ga netko pita o ulozi poezije u predsjedničkoj utrci. Prisjetio se kako je John F. Kennedy citirao Roberta Frosta tijekom svoje kampanje 1960. godine. Nakon što je Kennedy izabran, sam mu je pjesnik čitao svoju poeziju na inaguraciji. JFK-ov brat Bobby citirao je pak Eshila 1968. godine u svom komentaru ubojstva Martina Luthera Kinga.
Ipak, osim ovih par (demokratskih) primjera, gotovo niti jedan dosadašnji američki predsjednik nije demonstrirao svoju bliskost s poezijom. Sabato tvrdi da razlog tome leži i u zahtjevima američkog naroda, koji žele da se njihov vođa izražava jasno i jednostavno. Čovjek koji citira poeziju stvara dojam sanjara, a ljudi ne žele sanjara na čelu jedne države, tvrdi.
Ima, međutim, i onih koji su oduševljeni Kerryjevim uključivanjem poezije kao integralnog dijela njegove kampanje. "Oduševljeni smo kad se poezija spomene u vijestima", izjavio je Charles Flowers, direktor Akademije američkih pjesnika. Prema Flowersovim riječima, Hughes je populistički pisac, koji je u poeziju uspio unijeti svakodnevni život. Huges je najtraženiji pjesnik na njihovom službenom web portalu, tvrdi Flowers.
Ipak, usprkos Hughesovoj golemoj popularnosti, recitiranje pjesama je još uvijek nepopularna politička strategija u Americi. Posebno je riskantna za Kerryja, s obzirom da bi samo mogla učvrstiti njegov status osobe "odvojene od običnog čovjeka iz naroda", bez obzira na to što se poslužio riječima pjesnika koji je uspio uspostaviti jaku vezu s "malim čovjekom". "Nije da je citirao Shakespearea ili Pounda, koji su genijalni, ali koje je teško čitati", obrazlaže Flowers. Stoga bi to, s druge strane, moglo značiti i poboljšanje Kerryjeva statusa u narodu.
A sve to dovodi do osnovnog pitanja: koristi li se Kerry pjesmom kao pogodnim sredstvom kojim bi naglasio kontrast sa sadašnjim američkim predsjednikom, Georgeom Bushom? Bush je širom svijeta stekao reputaciju, recimo to blago, čovjeka koji svijet vidi u jednostavnim i običnim obrisima – pravi anti pjesnik. Nikada ne pokušava impresionirati teškim i nerazumljivim riječima, dapače, najčešće kao da mu one i predstavljaju problem.
Stoga bismo ovu predsjedničku utrku mogli shvatiti i kao borbu politke i poezije: pobijedi li Kerry, poezija će takoreći ući na velika vrata u politiku i vjerojatno ćemo je tamo u budućnosti česće i sretati. Pobijedi li Bush poezija će i dalje biti smatrana egzotičnom biljkom, koja raste negdje daleko od Amerike, a jahanje bika bit će vrhunska kulturna aktivnost. Vi odaberite, ali odluka nije na nama, već na naciji s druge strane velike bare. Vrijeme je da vidimo koliko zaista vole književnost.
CBC News / KIS (IP) |
Ocjene i komentari:
|
|
|
|