Dućani cimetne boje

“Dućani cimetne boje” (Sklepy cynamonowe, 1934), prva, autobiografska zbirka pripovijedaka poljskog pisca Bruna Schulza, smatra se jednim od najvećih dometa poljske i europske proze između dva svjetska rata, pa i 20. stoljeća općenito. U “Dućanima cimetne boje”, kako navodi sam autor, pokušava se rekonstruirati povijest jedne obitelji, jedne kuće u provinciji – ne od njenih realnih elemenata, događaja, karaktera ili istinskih sudbina, već istražujući mitski sadržaj iznad njih, konačni smisao te povijesti«. U prvom planu te »knjige djetinjstva«, doma i grada, lik je oca, realno – trgovca suknom, no mitski – «herezijarha» i «demijurga» svijeta nastalog iz kiča. Schulzov svijet je groteska, no nimalo mračna, kafkijanska, već otvorena i vedra, kao što je vedar čin iluminacije koji se priziva s praga dječačke inicijacije u svijet spoznaje odraslih. Bruno Schulz (1892-1942) poljski pisac židovskog podrijetla i profesor crtanja, sin skromnih trgovaca, skončao je svoje dane tako što ga je jedan nacist ustrijelio na ulici. Uspjeh “Dućana cimetne boje”, potvrdila je i druga Schulzova zbirka pripovijedaka, “Sanatorij pod klepsidrom” (Sanatorium pod klepsydr, 1937), s kojima je znatno utjecao na mnogobrojne svjetske pisce (spomenimo samo Danila Kiša), kao i na generaciju hrvatskih «borhesovaca».