Knjiga donosi dvije pripovijesti Vjenceslava Novaka: „Francuzovo razkuće“ i „Što je krivo?“. U njima se prepoznaju obilježja autorova realističkog pripovijedanja, usmjerenog na život običnih ljudi, njihove obiteljske odnose, društveni položaj i unutarnje sukobe. Novak promatra svoje likove s razumijevanjem, ali bez uljepšavanja, otkrivajući kako siromaštvo, očekivanja sredine i osobne slabosti oblikuju njihove odluke.
Pripovijesti su sažete, psihološki usmjerene i prožete društvenom osjetljivošću. Umjesto velikih događaja u središtu su svakodnevne okolnosti i moralne dvojbe koje postupno razotkrivaju karaktere pojedinaca. Ovo je vrijedan primjer Novakove kraće proze i njegova nastojanja da književno prikaže složenost ljudskih odnosa te napetost između osobnih želja i ograničenja sredine.
