U knjizi Free Speech and Its Relation to Self-Government Alexander Meiklejohn razmatra slobodu govora kao temelj samoupravljanja i demokratskog odlučivanja. Polazi od pitanja kako građanima omogućiti da potpuno sudjeluju u oblikovanju javne politike te naglašava važnost slobodnog iznošenja svih relevantnih mišljenja, argumenata i dokaza pred biračkim tijelom.
Meiklejohn pritom razlikuje javni govor, povezan s građanskim sudjelovanjem u vlasti, od privatnog izražavanja koje može podlijegati drukčijim pravilima. Kritički razmatra ustavnu zaštitu slobode govora, ulogu Prvog amandmana i sudska ograničenja poput doktrine „jasne i neposredne opasnosti”. Sažeta i polemična, knjiga donosi utjecajnu filozofsko-pravnu obranu široke zaštite političkog govora te potiče na promišljanje odnosa između slobode, odgovornosti i demokracije.
