Kad svijeće dogore

U svojoj sedamdesetpetoj godini mađarski general Henrik osvrće se unatrag na svoj život. Rođen kao sin francuske plemkinje i mađarskoga časnika, on je već kao dojenče upućen na neraskidivu povezanost sa svojom dojiljom i dadiljom Nini, koja je utjelovljenje ljubavi, i koja će ga pratiti do svoje i njegove starosti. U vojnom zavodu pokraj Beča Henrik upoznaje dječaka Konrada, te se između njih rađa iznimno životno prijateljstvo. Ovo je roman o prijateljskoj ljubavi, ali i o svakoj bezuvjetnoj ljubavi, koja u svojoj požrtvovnosti i nesebičnosti ne očekuje nikakvu nagradu i nadživljuje sve nesporazume, sukobe i razočaranja, te daje puni smisao čovjekovu životu, oplemenjujući ga i otvarajući mu vidik prema sveopćoj i metafizičkoj povezanosti bića i pojava.