U ovoj najopsežnijoj knjizi poezije u svjetskoj književnosti događa se živ i raznobojan, ponekad dramatičan monodijalog duše i Boga, maloga i velikoga Ja. Ponekad pisan stihovno, ponekad rečenično. Unatoč količini teksta, knjiga nema neku početnu-i-završnu fazu, neku razvojnu nit, a nema ni tematskih ciklusa. Može se reći da su pjesnički jezik i obzor isti na prvoj kao i na zadnjoj stranici.
Vrlo dobro
