Knjiga osvjetljava razvoj turizma u posljednjim desetljećima 20. stoljeća, kako bi se izdvojio rastući trend razvoja kulturnoga turizma, definira tu vrstu turizma i za njega korištene nazive. Obrađuju se ishodišni pojmovi kulture, turizma, kulturnog, kreativnog i hobi turizma te sintetiziraju rezultati dosadašnjih istražavanja. Opis rada međunarodnih organizacija u kulturnom turizmu poslužio je kao osnova za analizu uloge države u kulturnom turizmu. Analiziraju se: UNESCO kao pionirska organizacija kulturnog turizma u svijetu koja ističe važnost materijalne i nematerijalne baštine; vijeće Europe i projekt Europskih kulturnih itinerara; Europska unija i projekt Europske kulturne prijestolnice; Svjetska turistička organizacija kao krovna organizacija svjetskog turizma, te specijalizirane organizacije ICOM, ICCROM i ICOMOS.
Istraživački dio knjige fokusira se na nekoliko europskih zemalja (Velika Britanija, Nizozemska, Finska, Italija, Cipar), a rezultati se kompariraju sa stanjem u Hrvatskoj, te iznose preporuke za kreiranje kulturno-turističke politike.
Dobro
