“Acabar” na španjolskome znači dovršiti, okončati. A na Sardiniji, “accabadora” je ona koja okončava. U očima male sardinijske seoske zajednice, njezin čin nije čin ubojice, nego samilostan, ljubazan čin osobe koja sudbini pomaže da se ostvari. Nakon što Tzia Bonaria, šezdesetogodišnja seoska krojačica, usvoji osmogodišnju Mariju, četvrtu kćer siromašne udovice, ona od nje nastoji sakriti istinu o svojoj ulozi accabadore dok veliki trud ulaže u odgoj i poučavanje te inteligente, živahne ali i svojeglave djevojčice. No, osim kako obrubiti rupice za dugmad, ili ispeći guelfo kolačiće, Tzia Bonaria će djevojčicu naučiti i vrlo važnu životnu lekciju: kako ponizno prihvatiti i život i smrt. Svim naporima unatoč, otkriće dugo skrivane tajne promijenit će tijek Marijine životne putanje i nagovijestiti joj tamno naličje odraslosti, ali je i odvesti na neočekivan put, u unutrašnjost Italije, odakle se u rodno selo vraća dodatno promijenjena da bi naposljetku i protiv svoje volje preuzela ulogu one koja sudbini pomaže da se ostvari, ali i ostvarila vlastitu sudbinu, te nastavila otočku tradiciju...
Vrlo dobro
