Ahasver je poema Vladimira Nazora u kojoj pjesnik poseže za starom legendom o vječnom lutalici i iz nje oblikuje snažnu, simboličnu viziju čovjekove sudbine. Lik Ahasvera postaje nositeljem nemira, čežnje i neprekidnog traganja, ali i pitanjima krivnje, patnje, oprosta i mogućnosti iskupljenja. Biblijski i mitski motivi pritom se isprepliću s Nazorovim osobnim, humanističkim doživljajem svijeta.
Djelo se ističe slikovitim jezikom, širokim epskim zamahom i izraženom moralnom napetošću. Putovanje naslovnoga junaka nije samo prostorno lutanje, nego i unutarnje suočavanje s posljedicama vlastitih izbora te s vječnom ljudskom potrebom za smislom. Nazor legendu pretvara u meditaciju o povijesti, stradanju i nadi, spajajući pjesničku sugestivnost s promišljanjem o čovjeku i njegovu odnosu prema drugima.