Antologija hrvatske znanstveno-fantastične priče. Uvjetno bi hrvatske ZF pisce mogli podijeliti na one koji pišu isključivo ili pretežito ZF prozu (Mikuličić...) te one afirmirane koji su se u ZF-u uspješno okušali. Osim ovdje uvrštenih spomenimo još i Milka Valenta te Dragu Kekanovića.
Podjelu ZF-a, a također i cijele književnosti na onu pisanu za djecu i onu namijenjenu odraslima možemo samo uvjetno prihvatiti. Naravno ne treba nikako ovu prvu stavljati u drugi plan. Nije važno o čemu se piše (o tome govori Ivo Andrić u svom govoru povodom dobivanja Nobelove nagrade naglašavajući kako nije važno piše li pisac o prošlosti ili se smjelo zalijeće u budućnost) i s kojim namjerama već kako se piše. Dakle, uvjetno rečeno, u ZF-u koji uglavnom čitaju djeca istakli su se Anto Gardaš (autor romansirane trilogije o profesoru Leopoldu i njegovom sinu Mironu, ali i ZF priča), Milivoj Matošec, Dubravko Veljačić...
Vrlo dobro
