Autobiografija Damira Miloša roman je iz njegova ranog stvaralačkog razdoblja, objavljen 1989. godine. Unatoč naslovu, riječ je o književno oblikovanom djelu koje se poigrava granicama između osobnog iskustva, pripovijedanja i fikcije. Autor autobiografski obrazac koristi kao polazište za promatranje pojedinca, njegova identiteta i odnosa prema svijetu koji ga okružuje.
Milošev je izraz sažet, ironičan i sklon pomicanju očekivanja. Umjesto klasičnog kronološkog prikaza života, roman donosi fragmentarnu i zaigranu pripovjednu perspektivu, u kojoj se zbilja preoblikuje kroz jezik, sjećanje i maštu. Autobiografija tako postaje istraživanje književnog pripovijedanja, ali i promišljanje o tome koliko se vlastiti život može vjerno ispričati.