Pred sam kraj života, ležeći u bolesničkoj postelji, autorica, Divna Zečević, ponudila je za izdavanje knjigu pod radnim naslovom Pjesme i fragmenti – iz dnevnika, čije objelodanjivanje nije, nažalost, doživjela. Smatrala je važnim objavili rukopis, iako se zapravo radi o knjizi sastavljenoj od već objavljene knjige zbirki pjesama i fragmenata, koje je ponešto ispravila, dotjerala, nadopunila: Netremice (Revija, Osijek, 1976.), Pjesme i frag menti (Prosvjeta, Zagreb, 1990.) i Autoportret s dušom (Pro svjeta, Zagreb, 1997.).
Nesumnjivo da joj je bilo izuzetno stalo da se knjige objave integralno, u jednoj knjizi, kao svojevrsna nova cjelina. Na taj način stavila ih je u jedan novi odnos kao niz fragmentarnih, poetskih, dnevničkih zapisa koji se sa zanimanjem čitaju, ne samo kao poezija ili poetska proza, već kao intimna, poetska kronologija života i osjećaja jedne žene i u tom smislu ona funkcionira kao nova, još neobjavljena knjiga.
Vrlo dobro
