Bečki roman ili priča o slučaju doktora Pavla Marića – „Trovača iz Hirschendorfa“, mučna je i nimalo laskava studija srednjoeuropskog mentaliteta u kojoj, ponukan recentnim događajima iz vlastitog života, Dragan Velikić secira duboko upitne vrijednosti omiljenog mu mitema uglađenosti („umivene“) Mitteleurope. Filigranski satkan iz nekoliko različitih rakursa, roman rašomonski pripovijeda o odnosu pojedinca i društva te dosegu njegove slobode unutar rigidnosti državno-pravnog
ustroja čiji nukleus čini obitelj.
U detekciji posvemašnje nemoći ostvarivanja slobode unutar društva izraslog na humusu povijesne ostavštine koje, znakovito, do današnjeg dana nije službeno izvršilo denacifikaciju, s nezgodnim kontinuitetom političkih intriga i sklanjanja „drugih“ i „drugačijih“ u prostore logora i zatvorskih ćelija, preko mračnih podruma sve do samostanskih izbi i psihijatrijskih odjela, Bečki roman poput fino cizelirane
gravure s uznemirujućim sadržajem otkriva drugu stranu portretnog medaljona.
Uljuđeno lice otmjene dame Mitteleurope, čijom je plemenitom distancom pisac neskriveno udivljen, međutim, iza svoje reprezentativne slike praćene zamamnim mirisom vanilin-kiflica i marcipanskih kugli, u taktu dobro ugođenih valcera, bez
milosti i „von oben“ i danas provodi svoju stožernu politiku obrane od svih potencijalno opasnih, nekonfekcijskih „drugosti".
Novo
