Berta Isla, za tim zamamnim, gotovo frivolnim naslovom rastvara se intimna drama naglašene komornosti, ruminativnog pripovjednog stila, priča o trpljenju ovodobne, postmoderne Penelope; sve to novi roman Javiera Maríasa, plodnog autora neupitne pozicije u europskoj književnosti, španjolskog kandidata za Nobela, čini nesvakidašnjim čitateljskim iskustvom. No, tko je, kakva je ta žena senzualnog imena? Profinjena Madrižanka koja se još za gimnazijskih dana zaljubljuje u svog vršnjaka, Tomása Nevinsona, elokventnog poliglota iz imućne, dvojezične obitelji. Snažne emocije dvoje perspektivnih mladih ljudi nadvladat će razdvojenost tijekom njegova studija na Oxfordu, vjenčat će se, postati roditelji i provesti život zajedno. Barem formalno, jer u Engleskoj Tomásu se događa nešto fatalno i neizgovorivo, što će ih kao pojedince zauvijek obilježiti, kao par neprestano razdvajati. Tomás se zapošljava u Ministarstvu vanjskih poslova, Berta vodi egzistenciju privilegirane žene iz više klase, no je li to recept za nepomutljivu sreću ili pak osuda na samovanje u zlatnom kavezu; voljeni suprug izbiva zbog povjerljivih državnih poslova, „ona koja ostaje“ ne smije o tome pitati. Šupljikava kronika jedne versatilne špijunske karijere ispripovijedana glasom intuitivne supruge odmotava se od početaka Francove Španjolske sve do kraja 1980 ih, preko Falklandskog rata, pada Berlinskog zida do propasti Sovjetskog saveza. Berta Isla fragilna je i ustrajna, žena koja se bori za opstanak svoje obitelji, ali i za vlastiti prostor slobode. Javier Marías epskim zamahom, a opet, introspektivnim tonom, izlaže pripovijest o strpljivosti i strahovima, o očaju i odanosti, naposljetku, o onome što je iznad politike, intriga i ucjena – ultimativnoj ljubavi.
Kao novo
