Beskućnici su prvi i jedini roman Gustava Krkleca, objavljen 1921. godine, a podnaslovljen kao roman izgubljenoga naraštaja. Djelo pripada ranom razdoblju autorova stvaralaštva i prožeto je osjećajem nepripadanja, životne nesigurnosti i duhovne izgubljenosti generacije obilježene ratnim i društvenim potresima.
Roman se odlikuje romantičarskom lirskom razlivenošću, naglašenim opisima prirode i atmosfere te poetiziranjem raspoloženja likova. Prozna radnja podređena je unutarnjim stanjima i filozofskom promišljanju o čovjekovoj usamljenosti, traženju smisla i nemogućnosti pronalaska čvrstoga oslonca. Beskućnici su osobit primjer Krklecova približavanja prozi iz pjesničkoga izraza.