Na osnovu lingvističke analize toponima koji se spominju u Starom zavjetu, autor novim tumačenjem otkriva da judaizam potječe iz zapadne Arabije, a ne iz Palestine. Autorov argument počiva na pretpostavci da je hebrejska Biblija sustavno pogrešno prevođena. Izvorno nevokalizirane hebrejske riječi drugačijom vokalizacijom dobivaju drugo značenje. Kao pomoć čitateljima koji nisu posebno upućeni u komparativnu lingvistiku navode se neke napomene o hebrejskoj i arapskoj transliteraciji te neke uobičajenije konsonantske pretvorbe između dvaju jezika.