Treći svezak opsežnog kritičko-esejističkog djela Radomira Konstantinovića o srpskoj poeziji dvadesetoga stoljeća. Autor pjesnicima pristupa kao tumačima jezika, kulturnoga iskustva i promjena u načinu na koji se oblikuju osobni i kolektivni svjetovi. Knjiga povezuje književnopovijesni pregled s filozofskim promišljanjem pjesničkoga izraza.
Konstantinovićev je stil analitičan, polemičan i izrazito interpretativan. Umjesto pukoga predstavljanja pjesnika i njihovih opusa, pojedine tekstove čita kao mjesta susreta jezika, tradicije, modernosti i pitanja o ljudskom postojanju. Djelo će biti osobito zanimljivo čitateljima književne kritike, povijesti srpske književnosti i eseja, kao i svima koje privlači promišljanje odnosa pjesništva i kulture.