Četvrti tom višesveznoga kritičko-esejističkog djela Radomira Konstantinovića posvećen je pjesnicima srpske kulture dvadesetoga stoljeća. Autor književnost ne promatra samo kroz biografske podatke i povijesni slijed, nego u pjesničkom jeziku istražuje načine na koje se oblikuju iskustvo, svijet i shvaćanje čovjeka. Analiza pojedinačnih opusa pritom prerasta u širu raspravu o naravi poezije i njezinu mjestu u kulturi.
Konstantinovićev pristup povezuje pomno čitanje stiha s filozofskim i povijesnim promišljanjem. Njegov jezik je pojmovno zahtjevan, ali usmjeren na otkrivanje unutarnjih veza među pjesnicima, poetikama i razdobljima. Ovaj tom namijenjen je čitateljima koje zanimaju moderna srpska poezija, književna kritika i eseji na granici književnosti, filozofije i kulturne povijesti.