"Bijeg od knjige" koji je posthumno priredio Jure Kaštelan, ubraja se među najvrednija djela koja su se šezdesetih godina pojavila na obzoru hrvatske književnosti. Njezin autor, Antun Barac, poznat u nas prije svega kao vrstan književni historičar, erudit i teoretičar književnosti, ovdje se predstavlja kao pisac bolnih zapisa nastalih za vrijeme logorovanja u zloglasnom ustaškom zatvoru Nova Gradiška tijekom Drugog svjetskog rata; upoznajemo ga i kao pjesnika koga je rodio imperativ vremena, pa su u tom smislu i te pjesme refleks mučnine i gorčine rata.
Knjiga Antuna Barca podijeljena je u tri dijela, zasebne tematske cjeline: prvi, "O Knjigama i ljudima" pisan je polemičko-feljtonistički; odaje jedno profinjeno shvaćanje književnosti i onog što zovemo "oko literature". Sve je tu nabijeno elektricitetom, kipi od zanimljivih otkrića, maštovitih, lapidarnih zaključaka o djelima i ljudima.
Drugi dio „KZSTG" (kratica za Kazneni zavod Stara Gradiška) sama je jezgra knjige. To je niz lirski i misaono zaokruženih krokija, meditacija, zapažanja, retrospekcije s filozofskim naglaskom na smisao života, histerije i ludila rata, uspomena itd. To su zapravo minijaturne novele, pisane tečno, zanimljivo, crpe svoj rast iz konkretnog podatka ili slike, s osobitim akcentom na poanti same novele. Iz svih tih dokumenata — pisanim tajno u ćeliji — o najtananijim treptajima duše iskri jedno bitno poimanje svijeta koje je dominantno u čitavom Barčevu opusu: etičko osjećanje, ataivističko i angažirano.
Treći dio knjige "Kroz stisnute zube" na neki je način polemički obračun s važnim pitanjima literature i stvaranja.
Antun Barac, hrvatski književni povjesničar i kritičar (Kamenjak kraj Crikvenice, 20. Vlll. 1894. - Zagreb, 1. XI. 1955.), doktorirao je 1918. godine s tezom o Vladimiru Nazoru. Od 1930. profesor je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1947. bio je redoviti član Akademije. Barac je znatno pridonio suvremenoj hrvatskoj znanosti o književnosti u kontekstu europskih literatura, o čemu svjedoče mnoge njegove knjige. Među ostalim: "Knjiga eseja" (1924), "Članci o književnosti" (1935), "Književnost i narod" (1941), "Veličina malenih" (1947), "Jugoslavenska književnost" (1954).
Vrlo dobro
