Božidar Rašica (1912. - 1992.), arhitekt, scenograf i slikar, s jedne strane, te sveučilišni profesor, mentor i znanstvenik, s druge. Po čemu je najpoznatiji? Po svojemu projektantskom radu (spajanju Rijeke i Sušaka u jedan grad na početku karijere, paviljonima Zagrebačkoga velesajma, obnovi splitskoga Hrvatskog narodnog kazališta, vikend-kućama u Zagrebu, vile u Švicarskoj, zagrebačke škole itd.), po 57 scenografija što ih je izradio za kazališne predstave u zemlji inozemstvu ili pak po svojemu slikarskom opusu izloženome na 15 samostalnih i mnoštvu grupnih izložbi. Vera Marsić, Petar Selem i Zvonko Maković nude odgovore na ta pitanja pišući o svestranome umjetniku koji je obilježio hrvatsku umjetnost 20. stoljeća.
U monografiji su objavljeni mnogi Rašičini arhitektonski nacrti i skice koje su im prethodile, fotografije scenografskih rješenja na pozornici te skice iz kojih su nastajale, kao i pozamašan izbor iznjegova slikarskog opusa.
Vrlo dobro
