Roman Branka Augusta Šenoe, objavljen 1881. godine, prati život mlade djevojke Branke Kunović koja živi u Zagrebu sa svojom bakom. Branka, koja je završila učiteljsku školu, suočava se s izazovima pronalaženja posla u društvu koje ne podržava ambicije žena. Njezina priča započinje u Vlaškoj ulici, gdje se bori s preprekama kao što su otpor lokalnog učitelja i tradicionalne norme, ali zadržava svoj idealizam i odlučnost da postane učiteljica. Kroz lik Branke, Šenoa istražuje teme ženskih prava, obrazovanja i socijalne pravde. Njena ljubavna priča s mladim grofom Belizarom dodatno komplicira njezin put prema ostvarenju osobnih ambicija. Roman ne samo da oslikava izazove s kojima se žene suočavaju u patrijarhalnom društvu, već i šire društvene promjene u Hrvatskoj druge polovice 19. stoljeća, čineći ga značajnim djelom hrvatske književnosti.