Paul Roazen u ovoj povijesno-psihološkoj studiji istražuje odnos Sigmunda Freuda i Viktora Tauska, jednog od najdarovitijih psihoanalitičara prve generacije. Tauskova intelektualna samostalnost, snažna potreba za priznanjem i duboka povezanost s Freudom postupno se pretvaraju u složen odnos obilježen divljenjem, ovisnošću, suparništvom i sukobom.
Oslanjajući se na biografske izvore, korespondenciju i svjedočanstva Freudovih i Tauskovih suvremenika, Roazen preispituje okolnosti koje su oblikovale njihov odnos te način na koji je Tauskovo nasljeđe poslije potisnuto iz povijesti psihoanalize. Knjiga je istodobno portret dvojice snažnih i proturječnih karaktera i analiza zatvorenog kruga rane psihoanalitičke zajednice, njezinih hijerarhija, ambicija i osobnih napetosti.