Glavni protagonist, ujedno i pripovjedač Brda, bivši PR u izdavačkoj kući i Muzeju suvremene umjetnosti, napušta svoju građansku egzistenciju, promocije, otvorenja izložbi, pozivnice i govore da bi se uspeo na brdo koje dominira nekim jadranskim otokom i od tamo, iz napuštene vojne karaule, čitavo ljeto čuvao otok od požara. Ondje, u društvu psa i ostarjelog magarca, doživljava vrhunac svoga života.
Tekst nam pruža istančan i kompleksan uvid u junakovu nutrinu, ali istodobno i u kontekst u kojem živi, pa se tako na brdu te podno njega pojavljuju suvremeni hodočasnici koji odlaze na duhovne pripreme, bajkeri, izgubljene duše novoga doba, ratnici s PTSP-om, lovci, zlostavljači: otok itekako pamti traumatične devedesete. Sve se to pred čitateljem odmata polagano i nenametljivo, u okviru realistično ispričane priče koja se i na mikro i na makro razini gradi pomno i suptilno, baš kao što se piše najbolja poezija. Riječ je o duboko uznemirujućem tekstu, do pucanja nabijenom emocijama i traumatskim iskustvima urušenog, implodiranog urbanog pojedinca koji vapi za životnim smislom. Hoće li dočekati svoju katarzu?
Vrlo dobro
