Zanemarujući neizbježan rat s barbarima, Sudac je desetljećima bio odani sluga Carstva, vodeći poslove malene pogranične naseobine. Kad stignu specijalni isljednici, on postaje očevicem okrutnog i nepravednog odnosa Carstva prema ratnim zarobljenicima. Suosjećajući prema žrtvama, nepromišljeno srlja u pobunu koja ga žigoše kao državnog neprijatelja.
Čekajući barbare kao jedno od najboljih djela J.M. Coetzeea uopće – prvi puta na engleskom jeziku objavljen još 1980. – iznenađujuća je alegorija rata između tlačitelja i potlačenih. Sudac nije samo čovjek koji proživljava krizu savjesti u nekom zaboravljenom mjestašcu, nekad davno – njegovo je stanje istovjetno stanju svih ljudi koji žive u režimima koji zanemaruju pravdu i poštenje.
Kao i drugim Coetzeeovim romanima, i u ovom su hrabrost i humanost suprostavljeni nasilju. Coetzee je tako velik i značajan pisac jer njegov specifičan pristup tim temama uključuje i literarnu nepretencioznost i izravnu društvenu kritiku.
J.M Coetzee je rođen u Cape Townu u Južnoafričkoj Republici 1940. godine. Nobelovu nagradu za književnost dobio je 2003. godine. Nakon romana Sramota, Život i doba Michaela K., Gospodar Petersburga i Doba željeza, roman
Vrlo dobro
