Ova knjiga bavi se fenomenom cenzure u knjižnicama kroz povijest i u suvremenom kontekstu, analizirajući načine na koje su politički, ideološki i društveni pritisci utjecali na nabavu, dostupnost i uklanjanje knjiga. Autor, istaknuti hrvatski bibliograf, povjesničar knjige i dugogodišnji profesor bibliotekarstva, razmatra sudbinu „nepoželjnih“ naslova, uništavanje fondova te etičku odgovornost knjižničara u obrani slobode pristupa informacijama. Djelo otvara pitanja profesionalne autonomije i odnosa između kulture, moći i znanja, što ga čini osobito zanimljivim svima koji se bave knjižničarstvom, poviješću knjige, ali i širim temama slobode izražavanja i kulturne politike.