vo Ćipiko (Kaštel Novi, 13. siječnja 1867. – Kaštel Novi, 24. rujna 1923.), srpski književnik, koji je Srbinom postao vlastitom odlukom.
Ivo Ćipiko rodio se u Kaštel Novom 1867. godine. Prema predaji, obitelj Ćipiko još je rimskoga podrijetla, koja je padom Mletačke Republike izgubila povlašteni položaj u društvu pa je Ćipikova majka već bila pučanka. Ćipiko je pohađao fratarsko sjemenište u Sinju gdje se pod utjecajem jednog jugoslavenski usmjerenog profesora,fratra, oduševio za srpsku književnost. „Zanesoh se i postadoh Srbinom“, pisao je kasnije Ćipiko.
Bio je šumar na Braču, u Makarskoj, Kotoru i Hvaru. Godine 1911. odlazi u Srbiju, te je bio ratni izvjestitelj u balkanskim ratovima i Prvome svjetskom ratu. U romanima Za kruhom i Pauci verističkom tehnikom prikazuje socijalne prilike u Zagori i primorju. U opsežnom novelističkom opusu bavi se i razradom erotičnog kompleksa likova, a posebno ga zanimaju likovi žena.
Vrlo dobro
