Kada netko u priču od kartice i pol unese tugu veću od Sibira,
melankoliju gusću od meda, nekoliko nesretnih života i jedne blještave cipele koje kriče i blješte kao spektakl dodjele Oscara, ali ih čuje samo njihova vlasnica i više nitko, nikada,
e tada se radi o rijetkom viđenom majstorstvu, o priči koja traje cijeli život premda nije duža od vijesti s neta, o priči Cipele za dodjelu Oskara Meline Kamerić.
Kruno Lokotar
Vrlo dobro
