Kritika Žorža Pulea nosi pečat doba: ona pretpostavlja metod, u izvesnom smislu ambiciozniji nego neki drugi, jer je sav u koncentraciji kritičkog subjekta da nasluti ključni stav pisca, akord iz koga se razvija partitura.
Protejska svest kritike, O judskom vremenu, Montenj, Dekartov san, Paskal, Kornej, Beleške o Rasinovom vremenu, Ruso, Balzak, Flober, Igo, Bodler, Malarme, Polazna tačka, Prust, Valeri, Šar, Eliar, Sen-Džon Pers, Mučnina