Cvjetovi zla jedno su od temeljnih djela moderne europske poezije. Baudelaire u njima napušta tradicionalne lirske konvencije i istražuje napetost između ideala i tjeskobnog, često mračnog iskustva svijeta. Ljepotu pronalazi u neočekivanim, ponekad uznemirujućim prizorima, dok pjesme prožimaju motivi velegrada, prolaznosti, smrti, ljubavi i pobune.
Spleen Pariza nastavlja sličan senzibilitet u kratkim pjesmama u prozi. U njima se izmjenjuju prizori svakodnevice, susreti s anonimnim stanovnicima grada i razmišljanja o siromaštvu, društvenim razlikama, umjetnosti, moralu i prolaznosti. Slobodnija forma omogućuje brze promjene raspoloženja i dojma, od ironije i sažaljenja do začudnosti i nelagode. Zajedno, ove zbirke predstavljaju Baudelairea kao pjesnika modernog života, unutarnje podvojenosti i ljepote koja se rađa iz suprotnosti.