Drugu knjigu Slavka Patekara, Da sam normalan, poludio bih!, objavila je Nova knjiga Rast 2007. godine.
Knjiga sadrži dva temeljna motiva: jedan je prikaz razočaranosti mnogih dragovoljaca Domovinskog rata onime u što se pretvorila država koju su snivali i svojim tijelima stvarali; drugi je značaj prijateljstva koje pomaže da se i duboke tmine duše nadvladaju ako ne i zatome.
Otuda je knjiga posvećena piščevim prijateljima, osobama bez kojih ne bi bilo ni njega onakvim kakav doista jest, niti bi bilo ovakvih misli. Kako bi izgledao ljudski život bez prijatelja? Kakvi bi ljudi hodali svijetom da ne poznajemo osjećaj prijateljstva? Iako svi o tomu znamo i previše, a pisci vjerojatno najviše, stječe se dojam kako se o tim vezama ne piše mnogo, odnosno kako se više, a osobito u novijoj literaturi, bilježe mračnije strane života ljudi. Zato bi bilo dobro bilježiti ljepše strane ljudskoga života, ono što u svojoj potpunosti znači prijateljstvo, bez obzira u kakvom je žalosnom okruženju moglo nastati. I neka potreba za bilježenjem takve ljepote kao što je prijateljstvo bude još jedan motiv u stvaranju likova koji će oživjeti u prostorima između korica ovog romana.
Vrlo dobro
