Kroz priču o starijem bračnom paru, gdje muž postaje senilan, te njihove kćeri potiču majku da oca smjesti u dom za starije i bolesne osobe, problematizira se fenomen starenja i starosti, i svega onoga što starost za sobom povlači.
Roman je i knjiga o šutnji i prešućivanju, knjiga o raznim oblicima tišine, o tišini koja može biti zaštitna, ali i prijeteća, a ponekad i neizdrživa. Možda je najveća odlika romana upravo uvjerljiva rječitost nekazanoga, jasan govor šutnje.