U knjizi Dante/Blake/Baudelaire: tri glasa poezije T. S. Eliot razmatra pjesništvo trojice velikih autora koji su snažno obilježili europsku književnost. Eseji o Danteu, Williamu Blakeu i Charlesu Baudelaireu nisu tek prikazi pojedinačnih opusa, nego promišljanja o pjesničkom jeziku, duhovnom iskustvu, imaginaciji i odnosu tradicije prema modernosti. Eliot svakoga autora čita iz perspektive pjesnika i kritičara, nastojeći prepoznati osobitosti njegova izraza i mjesto koje zauzima u razvoju moderne poezije.
Tekstovi su istodobno književnokritički i esejistički: povezuju pažljivu analizu stihova s razmišljanjima o ulozi pjesništva, kriterijima umjetničke vrijednosti i granicama književne kritike. Danteova vizija, Blakeova proročka imaginacija i Baudelaireova moderna osjetljivost tako se pojavljuju kao tri različita, ali međusobno povezana načina pjesničkog oblikovanja svijeta. Knjiga je vrijedan prilog razumijevanju Eliotovih književnih prosudbi i europske pjesničke tradicije.