Nelimitiran prostor jezika, u kojem je dopušteno sve da bi se zabilježilo tragove ljudskih, partnerskih odnosa zasićenih emocionalnim i seksualnim nasiljem, manipulacijama, terorom i smrću kroz "slike", zapravo krhotine u kojima se reflektira "prošlo kao vječno sada", u procijepu kulturoloških,povijesnih, religijskih i ideologijskih modaliteta utjerivanja straha kao jedino pouzdanog mehanizma sile, kontrole drugoga u intelektualnom, emocionalnom, tjelesnom, seksualnom smislu. Jezik i atmosfera ove knjige, gothic izvan trendovskih reciklaža, najmoćnije su sredstvo obrane od straha u rasponu od metafore do alegorije, možda i nasvjesno prizivaju tragove poezije hrvatskog kasnog modernizma i povijesnih avangardi, od Ivana slamniga do Anke Žagar, od ruske avangarde i nadrealizma do konkretističkog oslobađanja prostora sintakse, leksičke mjerem gramatuke u najširem smislu.
Vrlo dobro
