Devetsto petnaesta memoarsko je i pripovjedno svjedočanstvo o povlačenju srpske vojske i naroda preko Albanije tijekom Prvoga svjetskog rata. Branislav Nušić opisuje kaos, iscrpljenost, glad, strah i gubitke koji prate izbjegličku kolonu, ali pažnju usmjerava i na pojedince čije sudbine daju ljudsko lice velikoj povijesnoj tragediji. Knjiga je prožeta osobnim iskustvom i dubokom boli zbog stradanja kojemu je pisac bio neposredan svjedok.
Umjesto suhoparnoga povijesnog pregleda, Nušić donosi niz živih prizora, opažanja i sjećanja. Njegov pripovjedni glas izmjenjuje potresnu ozbiljnost, suosjećanje i gorku ironiju, čime prikaz ratne golgote dobiva snažnu dokumentarnu i književnu vrijednost. Devetsto petnaesta ostaje važan zapis o kolektivnom stradanju, ali i o ljudskoj izdržljivosti u okolnostima krajnje nevolje.