Opsežno filozofsko djelo hrvatskog renesansnog mislioca Frane Petrića (Francesca Patrizija) predstavlja sustavnu i oštru kritiku aristotelovske, odnosno peripatetičke tradicije koja je stoljećima dominirala europskim sveučilištima. U ovom djelu Petrić preispituje temeljne postavke Aristotelove metafizike, fizike i logike, nastojeći pokazati njihove slabosti te otvoriti prostor za drugačije, platonistički nadahnuto razumijevanje svijeta. Tekst je važan dokument intelektualne povijesti 16. stoljeća i svjedočanstvo o prijelazu prema novovjekovnoj znanosti i filozofiji. Knjiga će posebno zanimati čitatelje koje zanima povijest filozofije, renesansna misao i kritika aristotelizma.