Konstantin Simonov bio je sovjetski književnik, pjesnik i ratni dopisnik, najpoznatiji po djelima inspiriranima iskustvima Drugog svjetskog rata. Kao izvjestitelj s bojišta, neposredno je svjedočio ratnim zbivanjima, što je snažno obilježilo njegov književni rad.
Roman Živi i mrtvi prikazuje prve, kaotične mjesece njemačkog napada na Sovjetski Savez, s naglaskom na ljudske sudbine, moralne dileme i psihološki teret rata. Djelo realistično oslikava povlačenja, gubitke i postupno sazrijevanje vojnika i zapovjednika.
Nastavak, Vojnici se ne rađaju, produbljuje te teme kroz prikaz daljnjeg razvoja likova i ratnih operacija. Naglasak je na tome kako se obični ljudi kroz iskustvo borbe, patnje i odgovornosti postupno oblikuju u vojnike. Oba romana dio su šire trilogije i odlikuju se dokumentarističkim pristupom, snažnim realizmom i fokusom na unutarnji svijet pojedinca u ekstremnim okolnostima rata.