"Za mene je domovina u prvom redu teško pitanje. Ona nije nalog, ništa u vezi s njom se ne mora. Ona je osobno pitanje, koje čak ne mora niti biti postavljeno. Hrvatska, koju Srbi moraju priznati kao svoju domovinu, nije moja Hrvatska, i nije moja domovina. U Hrvatskoj, kao i u svakoj drugoj pristojnoj zemlji na svijetu, svaki njezin građanin, Hrvat ili Srbin, Kinez ili Japanac, mora imati pravo, neotuđivo i sveto, da se okrene - ako to želi - i prema noćnom nebu, te kaže, kako to Jean-Louis Barrault u filmu Djeca raja čini: Mjesec... pa to mi je zavičaj! Srbi u Hrvatskoj doista moraju tek jedno: poštivati zakon zemlje u kojoj žive. (...) Ako će netko od njih Hrvatsku smatrati svojom domovinom - lijepo. Međutim, nitko to nema pravo od njih zahtijevati, a najmanje Hrvati. Srbi, kao i svi drugi ljudi u Hrvatskoj, pa i bilo gdje drugdje na svijetu, domovinom imaju pravo - moraju imati pravo - smatrati što god im njihovo osobno iskustvo ponudilo ili ispostavilo kao domovinu."
Vrlo dobro
