Nakon šest godina Vedrana Rudan ima novi roman, oštar i provokativan, kao što nas je navikla, ali i drukčiji, tiši I melankoličniji od dosadašnjih, psihološki iznijansiran i slojevit, s neočekivanim obratom koji majstorski naglašava dvojbu s kojom se glavna junakinja bori cijeli život. I Doživotna robija je roman o ljubavi i njenom naličju – jednoj od omiljenih tema Vedrane Rudan – ali ovaj je put uz ljubav prema muškarcu, kojeg voli i koji je voli, u fokusu ljubav prema djeci. Roman je napisan vješto i čita se u dahu. Ima u njemu i preljuba, seksa, malih i velikih izdaja, smrti najbližih I najdražih, dakle, svega onog što gradi naše živote, tu je čak i jedno ubojstvo… No čitatelj će se suočiti i s puno potresnih stranica na kojima se precizno secira odnos majke i kćeri, propituje roditeljska ljubav koja mnogima osmišljava život, ali mnoge i porobljuje, kaže autorica. I upravo zato je ovaj roman hrabar. Vedrana Rudan se u njemu usudila dirnuti u najveći tabu, ljubav prema djeci, usudi...
Vrlo dobro
