Roman Droga na seoski način pripada zrelijem razdoblju stvaralaštva Josipa Barkovića, u kojem se autor udaljava od kroničarsko-dokumentarnog pripovijedanja i usmjerava prema psihološkom realizmu. U središtu je seoska sredina, prikazana kroz složene odnose među ljudima, njihove osobne interese, slabosti i pokušaje da se snađu u okolnostima koje ih oblikuju.
Barković pritom ne donosi idealiziranu sliku sela, nego prostor ispunjen napetostima, prešućenim sukobima i različitim pogledima na život. Društvena zbilja i pojedinačna psihologija isprepliću se u priči koja pozornost posvećuje promjenama u zajednici, moralnim izborima i posljedicama ljudskih postupaka. Roman se odlikuje realističnim uvidom u svakodnevicu i nenametljivim, analitičnim pripovjednim pristupom.