Duga je lirska i potresna pripovijetka o desetogodišnjoj Srni, djevojčici iz imućne obitelji koja odrasta u zatvorenoj i strogo uređenoj sredini Dalmatinske zagore. Dok dječaci slobodno trče prirodom i igraju se, Srna mora čuvati ugled, izgled i poslušnost, pa sve snažnije čezne za kretanjem, igrom i životom izvan nametnutih granica.
Šimunović kroz njezinu priču progovara o položaju djevojčica, društvenim pravilima, klasnim razlikama i sukobu između prirodne potrebe za slobodom i stega tradicije. Osobitu snagu pripovijetci daju dojmljivi opisi krajolika, narodna vjerovanja i simbolika duge, koja postaje znak nade, preobrazbe i nedostižnih želja. Djelo se odlikuje jednostavnim, sugestivnim stilom i snažnim emocionalnim ugođajem.