Studiozno djelo akademika Janka Kosa (Ljubljana, 1931), vodećeg imena slovenske komparativne književnosti i književne teorije obrađuje najvažnija mjesta duhovne povijesti Slovenaca, posebice književnost kao njezino žarište i dodirnu točku s religijom, filozofijom, političko-ideološkim strujama, te s likovnom, glazbenom, filmskom i kazališnom umjetnošću. Pri tom autor početke duhovne povijesti svojih sunarodnjaka smješta u rani srednji vijek i njezin razvoj prati analizirajući povijesni razvoj Slovenaca kao razvoj četiri različita tipa povijesne zajednice (plemenska zajednica-ljudstvo, tj. pučanstvo-narod-nacija), uočavajući nesvakidašnji i osobit odnos između pučanstva, naroda i nacije, kao zajednicâ u kojima su se Slovenci ujedinjavali kao Slovenci i to tako da se prvobitnija od tih zajednica sačuvala u kasnijoj.
Vrlo dobro
