Istočna Europa devedesetih godina dvadesetoga stoljeća bila je do neslućenih razmjera potencirana Alicina zemlja čudesa. Zamijetiti sva iskrivljenja i sve ludosti u tom svijetu može samo najbolje oko najprofinjenijeg pisca, kakav je Jurij Andruhovič.
Glavni junak Dvanaest prstena austrijski je fotograf galicijskoga porijekla koji redovito odlazi u Ukrajinu, zemlju svojih predaka, gdje snima fascinantne reportaže. On je svjedok kaosa u vremenu brutalne komercijalizacije svega i svačega, povratka nacionalizma, nostalgije za Habsburškom Monarhijom ili Sovjetskim Savezom, tipični zapadnjak koji želi malo avanture, a Ukrajina se čini idealnom zemljom bez velikog rizika. U Karpatima u nekadašnjem opservatoriju pretvorenom u hotel dolazi u nadrealan svijet u kojem se recitiraju stihovi ukrajinskih pjesnika, potežu mačevi i pije bez kraja i konca.
Dvanaest prstena roman je koji veličanstvenom, gotovo srednjovjekovnom groteskom najpreciznije iscrtava noćnu moru tranzicijskih društava pokazujući kako se perspektiva svodi na jednu točku, iz koje pomaka možda i nema.
Vrlo dobro
