Dvije rasprave o vladi djelo su Johna Lockea iz područja filozofije politike. U tom djelu Locke nudi svoje objašnjenje funkcije i nastanka države, zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, privatnog vlasništva, građanskih prava i obveza. Njegova teorija ima ulogu opravdavanja pokušaja svrgavanja kralja i uspostave vladavine u kojoj bi ovlasti vladajućeg bile ograničene ustavom. Naime u vrijeme kada je djelo objavljeno ono daje legitimitet revoluciji vigovaca, koji su bili protiv kralja i protiv konzervativizma. Imajući u vidu cjelokupnu situaciju Locke se suprotstavlja teorijama koje su u to vrijeme dominantne, teorije o postanku države prema kojima suveren ima apsolutnu vlast i vlast o postanku građanskog društva. Zalaže se za državu u kojoj bi bila osigurana sloboda individue i prava razuma, a po njegovom mišljenju takva je ustavna monarhija, s pravom naroda da se silom odupre nasilju onih koji su na vlasti. U ovom djelu on s liberalističkog stajališta iznosi kritiku apsolutističke teorije države, autora Sir Roberta Filmera i Thomasa Hobbesa, koje su u Lockeovo vrijeme bile najraširenije.
Vrlo dobro
