Znanstvena monografija posvećena je episkopalnom kompleksu u Zadru, jednom od najvažnijih ranokršćanskih i srednjovjekovnih sakralnih sklopova na istočnoj obali Jadrana. Autor analizira njegov prostorni razvoj, arhitektonske značajke i povijesne slojeve – od kasne antike do kasnijih pregradnji – oslanjajući se na arheološka istraživanja, povijesne izvore i komparativnu analizu. Posebna se pozornost posvećuje katedrali, baptisteriju i pratećim građevinama te njihovu mjestu u urbanom tkivu Zadra. Pavuša Vežić, istaknuti povjesničar umjetnosti i stručnjak za starokršćansku i srednjovjekovnu arhitekturu, donosi temeljitu i argumentiranu studiju koja će biti dragocjena povjesničarima umjetnosti, arheolozima, studentima, ali i svima koje zanima kulturna baština Zadra i Dalmacije.