"Idite, prijatelju", rekao je biskup Carbon mladom svećeniku Ivanu Viannevu šaljući ga za župnika u zapušteno selo Ars, "idite, nema u Arsu puno ljubavi prema Bogu; vi je unesite." Viannev, taj svetac skromnih intelektualnih sposobnosti, ali pun one mudrosti koja je dar Duha Svetoga, poslušao je svog biskupa. Svjestan svoje ograničenosti sve svoje pouzdanje stavio je u Božju providnost; sate i sate provodio je u tihoj molitvi pred svetohraništem, postio je, činio pokoru i sama sebe prikazivao Bogu da izmoli obraćenje povjerenih mu župljana i duhovni rast svoje župe. I doista, dogodilo se čudo: Ars se trgnuo iz duhovne mlitavosti i počeo živjeti intenzivnim vjerskim životom. U Viannevevu ispovjedaonicu dolazili su ne samo župljani Arsa, nego i ljudi iz cijele Francuske koju su se htjeli preko tog poniznog i revnog svećenika pomiriti s Bogom i Crkvom. Hodočašća u Ars nastavila su se i poslije Vianneveve smrti (1859. g.) i traju sve do danas. Papa Pio XI. proglasio ga je svetim 1925. godine i pod njegovu zaštitu stavio sve katoličke župnike.
Preko svojih propovijedi, pouka i kateheza koje su nam se sačuvale u pismenom obliku, sv. Ivan Vianneya unosi ljubav i u današnji svijet u kojem također nema puno ljubavi prema Bogu.
Ova "Euharistijska razmatranja" sastavio je H. A. Convert prema spisima sv. Ivana Vianneva, uz obilje doslovnih citata i posve u duhu Vianneyevih misli i propovijedi.
Vrlo dobro
