Morinova razmatranja o europskoj kulturi i europskom barbarstvu nisu pokušaj neke nove filozofije povijesti. Ona žele biti samo svojevrsni pregled i upozorenje, a tiču se jedne ključne okosnice: opreke kulture i barbarstva. Ti pojmovi nisu posebno i detaljno razjašnjeni. Autor, dakako, poznaje rasprave o toj problematici, ali je baš zato svjestan kako pokušaji da se točno odrede ti pojmovi nisu doveli do suglasnosti ni unutar pojedinih znanosti, niti u interdisciplinarnim razmatranjima. On zato opreku postavlja krajnje jednostavno: kultura je ono što i u svagdašnjem govoru uglavnom razumijemo kako u značenju odnosa među pojedincima tako i u značenju vrhunskih dostignuća u znanosti, umjetnosti i religiji. A barbarstvo je također svima poznato: karakterizira ga nasilje i osvajanja te odsutnost tolerancije i smisla za visoke moralne i intelektualne vrijednosti.
Vrlo dobro
