Ako se za bilo koga može tvrditi da je pisao ono što je poduzimao i da je poduzimao ono o čemu je pisao, onda je to Charles Bukowski, diplomirani razvratnik iz Los Angelesa... Bastard koji u sebi nosi žig neželjena djeteta, individualist koji se hotimice predstavlja kao bitanga, egoman i erotoman koji uživa u svojoj marginalnosti i za kojeg konvencije vrijede manje nego rola toaletnog papira. Svi ideali su udica za naivce, jednako kao religije i ideologije, što će reći da ništa nije važno; ništa, osim trenutačnih prohtjeva, a oni se najčešće svode na alkohol i žene.
Smisao njegova pisanja jest u negaciji kanonizirane književnosti (o kojoj sudi krajnje strogo, ali lucidno), u traganju za ljepotom koja se obrće u ružnoću, u agresivnosti koja je s druge strane one u čovjeku duboko pritajene osjetljivosti... Bukowski plijeni svojom iskrenošću i duhovitošću, začinjenima crnim humorom i istinoljubivošću.
Ono najgore istodobno je najbolje što može ponuditi publici.
(Iz pogovora Zdravka Zime)
Vrlo dobro
