Knjiga vrsnog istraživača riječke kulturne baštine Irvina Lukežića govori o Rijeci kao velikome kolektivnom naslijeđu raznovrsnih naroda i kultura, što pruža i novu optiku u traženju smisla povijesnih događaja. U desetak poglavlja propituju se ključne odrednice priče o gradu kao što je Rijeka, definirane već naslovima poglavlja. To su: Grad kao teatar, Kvarnerski zaljev, Kultura 19. stoljeća, Tradicija multikulturalnosti, Rađanje modernoga građanstva, Grad osobenjaka, U znaku Merkura, Pogled na grad, Mitteleuropeizam, Kazališna tradicija i Društveni život. Pored Uvoda i Zaključka, koji postavljaju okvir knjizi, ona također donosi odjeljke s prilozima, autorovim pristupom kulturi i odabranim citatima, koji na svoj način pružaju dodatna objašnjenja tematske okosnice izdanja.
Rijeka je u autorovoj perspektivi davno već bila zajednica kakva bi Europa tek jednom mogla postati, bude li se razvijala u duhu raznolikosti i otvorenosti. Prema Lukežićevim riječima, Rijeka je unikatno povijesno iskustvo, praktično oživotvorenje utopijske mogućnosti multikulturalnosti i multilingvizma. Jedinstveni riječki duh tolerancije tijekom povijesti nije bilo lako stvoriti niti ga razvijati. Tolerancije je bila conditio sine qua non riječkoga građanskog društva, svjetonazora i njegove kulturne svijesti ugrađene u lokalnu tradiciju. Bez poznavanja toga teško ćemo razumjeti sebe i vlastito mjesto u suvremenim konstelacijama odnosa, pa i graditi sebe na temeljima tako vrijednoga zajedničkog duhovnog imetka.
Vrlo dobro
