Branko Fučić, povjesničar umjetnosti i kulture, znanstvenik i esejist, stručnjak za srednjovjekovno zidno slikarstvo Istre i hrvatsko-glagoljsku baštinu, rođen je 8. rujna 1920. u Dubašnici, koja se danas naziva Bogovići.
Sve te brojne nagrade i priznanja, kao i ugled iznimnoga znanstvenika, stekao je ustrajnim radom, mnogim otkrićima fresaka i glagoljskih natpisa, napisanim knjigama, raspravama, esejima i predavanjima. Pisao je mnogo, lako i jednostavno, čak i znanstvene rasprave, jer je pred sobom uvijek zamišljao žive osobe kojima se obraća.
Objavio je sljedeće naslove:
Najstariji glagoljski natpisi, [s. l., s. n.].
Istarske freske, Zora, Zagreb 1963.
Božje polje, Zagreb: [s. n., 1974]
Glagoljski natpisi, JAZU, Zagreb 1982.
Glagoljska epigrafika: kulturno-historijski vidovi, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1982.
Stara katedrala sv. Marije u Osoru, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1985.
Glagoljski lapidarij u Valunu (na hrv., tal. i njem. jeziku), Turističko društvo - Istarsko književno društvo »Juraj Dobrila«, Valun - Pazin 1988.
Apsyrtides, Narodno sveučilište i Turistička zajednica, Mali Lošinj 1990. i 1995.
Vincent iz Kastva, Kršćanska sadašnjost - Istarsko književno društvo »Juraj Dobrila«, Zagreb - Pazin 1992.
Drivenik, Društvo imena Isusova, Drivenik 1995.
Gaštronomija grišnoga fra Karla z Dubašnice, Ivan Lesica, Njivice 1996.
Vid Omišljanin, Općina Omišalj - Grad Buzet - Katedra Čakavskog sabora, Omišalj - Buzet - Roč 1996.
Terra incognita, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1997., 1998. i 2001.
Fraške, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1999. i 2000.
Majstor Albert iz Konstanza u Brseču, Jesenoviku, Lovranu, Pazu i Plominu, Razred za likovne umjetnosti HAZU - Udruga Jenio Sisolski, Zagreb - Brseč 2000.
Vrlo dobro
