Mađer, Miroslav Slavko, hrvatski književnik (Hrtkovci, Vojvodina, 1. VII. 1929 – Zagreb, 14. VIII. 2015). Studij jugoslavistike završio na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1956. Radio kao srednjoškolski profesor u Osijeku i Vinkovcima, ravnatelj vinkovačkoga kazališta, a od 1965. kao urednik-dramaturg na Radio Zagrebu. Nakon smrti brata Slavka, pjesnika, pokraj svojega imena piše i njegovo ime. Prvu pjesničku zbirku Raskršće vjetra objavio je 1955. Formirao se unutar »izgubljene generacije« okupljene 1950-ih oko časopisa Krugovi. Izrazito vezan za zavičaj, u svim zbirkama (Mislim na sunce, 1955; Lenije zelene lenije, 1965; Velika polja, 1974; Pjevat će Slavonija, 1982; Žita zemlje, 1993; Putna glazba, 1996; Jesenja berba, 1999; Kolodvori jave, 2001; Stihovi dugih naslova, 2007; Daleki vlak, 2008., i dr.) obnavlja stalni krug tema mijenjajući tek registar raspoloženja i gledišta prema provinciji, prirodi, selu i djetinjstvu. U izrazu prevladava asocijativno povezivanje riječi i slika, metaforičnost i izrazita ritmičnost. Stihovi su mu uglavnom strofično organizirani, nejednaki, vezani, slobodni ili pak pripadaju tek uvjetno tipu slobodnoga stiha. Iako mu je lirika primarni medij, okušao se i u prozi – od feljtona (Asser Savus, 1978), preko putopisa (Neput, 1989) do autobiografskog romana (Gdje lopoči cvjetaju, 1996) u kojem je na satirično-melankoličan način oživio sliku života 1960-ih u Vinkovcima i Slavoniji. Pisao je i priče za djecu te dramske tekstove (Junaci, 2003). Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1998.
Vrlo dobro
